Vaš trenutak.
Na repeat.

[Intro] Sandra je sa Turnića, u rijeci, znaš, priča se po kvartu, danas i noćas. [Verse 1] Došla je s jaknom tehničkom, našivke da prišije, prvi put probala, al' ruka joj se krije. Drugi put je rekla: "Znam ja to bolje sad", pa nije slušala upute, pravila se pametna tad. Konac se petlja, igla leti, poso ne ide, Sandra se smije, a ekipa sve više ne vidi. [Chorus] Sandra je sjebala našivke na jaknama, nakon drugog pokušaja, nije slušala nikoga. Sandra je sa Turnića, u rijeci, to svi znaju, a njen ponos i jakna sad se raspadaju. [Verse 2] Svi su govorili: "Pusti, mi ćemo to brzo", al' Sandra je tvrdoglava, ne da ni za sto. "Ja sam s Turnića, ja to najbolje znam", pa je šila i parala, iznova i dan. Na kraju je jakna k'o da je prošla rat, a Sandra se pravi da je sve po planu sad. [Chorus] Sandra je sjebala našivke na jaknama, nakon drugog pokušaja, nije slušala nikoga. Sandra je sa Turnića, u rijeci, to svi znaju, a njen ponos i jakna sad se raspadaju. [Bridge] Nije važno što je puklo, važno je ko je kriv, Sandra kaže: "Nisam ja, to je konac bio kriv." Al' svaka priča ima svoj kraj, a jakna bez našivke k'o da nema sjaj. [Chorus] Sandra je sjebala našivke na jaknama, nakon drugog pokušaja, nije slušala nikoga. Sandra je sa Turnića, u rijeci, to svi znaju, a njen ponos i jakna sad se raspadaju. [Outro] Sandra, Sandra, sa Turnića, našivke su otišle, al' priča ostaje.